Zašto govorimo da su zaboravili?
Stari Grci su znali za veliku Ijekovitu moć srebra. Primjetili su tokom dugih ratnih pohoda da aristokratija nikada ne boluje, dok trupe nižih klasa umiru u velikom broju od dizenterije.Međutim, tajna je bila tu tome što aristokratski dio vojske jede i pije iz srebrnog posuđa. Na ostrvima koja se nalaze u Egejskom moru pronađeni su dokazi, koji govore, da su Ijudi, vadili i izdvajali srebro 3.000 godina prije Isusa. Srebro je istaknuto u grčkoj i rimskoj mitologiji. Da li je to puka slučajnost da se uvijek veže sa liječenjem, regeneracijom i iscjeliteljskim sposobnostima?
Apolon, učitelj medicine, uvijek jc prikazivan sa srebrnom posudom u ruci.Njegova sestra Artemida prikazivana je sa srebrnom rukom. I na Istoku moć srebra je izuzetno poštovana. U drevnom sistemu čakri, sistemu od sedam energetskih centara našeg tijela, srebro je poistovijećeno sa šestom čakrom, poznatijom kao 3. oko.
U vedskom sistemu mišljenja bolest nastaje usljed narušavanja ravnoteže čovjekovog energetskog sistema. Vede praktikuju i preporučuju uzimanje čistih metala koji će pomoći da se uspostavi energetska ravnoteža. Srebro tu ima veoma važnu ulogu kao čistač jetre i svih tjelesnih tečnosti.
Srednjevijekovni alhemičari, kako evropski, tako i arapski, pridavali su pažnju srebru. Ono je u njihovom konceptu zauzimalo istaknuto mjesto među sedam svetih metala. Mnoge alhemijske procedure odnosile su se na pokušaj oplemenjivanja drugih metala svojstvima srebra, postizanja srebrne boje kao simbola apsolutne čistoće.
Poznato je da se na svim dvorovima, koji su držali do sebe, jelo iz srebrnog posuđa srebrnim priborom. Nije tu bila riječ samo o dokazivanju prestiža i bogatstva. Da im je to bila namjera, zašto posuđe i pribor nisu pravili od zlata? Bilo kako bilo, dok su im nižerangirani podanici umirali u epidemijama kuge i kolere, evropski vladari i njihove dvorske svite su ostajali netaknuti. Srebrne kašike su ih čuvale od svih pošasti toga doba. Pošto je srebro mekan metal, oni su sa jelom unosili i djeliće ovog metala.Proizvod toga bila je slaba plavičasta pigmentacija na njihovoj koži, danas poznata kao argirija, zbog čega su i postali poznati kao "plava krv".
Savremeni konzumenti srebra neće postati "plavokrvni" zato što se srebro u koloidnom obliku nezadržava i netaloži u organizmu.
U kršćanskim hramovima prilikom obreda uvijek koriste srebrne posude i srebrne kašičice. U tim prilikama iz iste kašičice pije više stotina Ijudi, od kojih neko sigurno ima neku infekciju, nije zabilježeno da je zbog toga ikada došlo do širenja neke bolesti na ostale učesnike obreda.
Srebro u medicinu se vraća u 16. vijeku. Holanđanin Žan Batist Gelmont i Njemac Franc de la Boa Silvi su uspjeli da naprave srebro nitrat i počeli da ga primjenjuju u tretmanu svježih rana i zapuštenih upala. Ovaj preparat su nazvali "lapis" i on se primjenjuje i dan danas za trenutno zaustavljanje krvavljenja, naročito kod brijanja, ali i u ambulantama.
Naučno izučavanje iscjeliteljskog dejstva srebra započelo je u drugoj polovini 19. vijeka, pošto je njemački ginekolog Karl Krede otkrio da 1% rastvor srebronitrata ima odlično dejstvo protiv gonoreje. Ovo otkriće je doprinjelo da se potpuno spriječe gonorejne upale očiju kod novorođenčadi u njemačkim porodilištima. Faktički je od tog trenutka započela nova epoha u nauci o liječenju opasnih bakterijskih infekcija.