Dr. Geri Smit na osnovu svojih istraživanja tvrdi:
"Kada je srebro bilo prisutno, ćelije kancera su se dediferencirale i tijelo se oporavilo."
Na drugoj stram svijeta, u Rusiji, istraživanja upotrebe srebra tijeku bez administrativnih zabrana i utjecaja, pa su tamo i teorijska i praktična saznanja mnogo bolje dokumentovana.
Ruski naučnici se slažu u jednom – da je najefikasniji oblik konzumiranja srebra vodeni koloidni rastvor koji sadrži aktivne jone srebra.
Doktor medicinskih nauka J. P. Uljanov piše:
“U vodenom rastvoru joni srebra ostaju aktivni iako su u obliku stabilizovanog hidratizovanig srebra. Razlog tome je svojstvo bipolarnog molekula vode da obrazuje neku vrstu opne koja obuhvata anijone i katijone i onemogućava njihove međusobne reakcije, to omogućava njihovu stabilnu disocijaciju u rastvoru. Faktički, fragmenti molekula vode stvaraju dovoljno stabilnu opnu koja čuva slobodno i aktivno stanje jona srebra.
Zbog svega ovoga, čak i kada dođe u želudac, stabilizovano hidratizovano srebro se ne izlaže značajnom dejstvu jona hlora i uspjefino prodire u krvotok. Isto tako lako, pod zašititom molekula vode, joni srebra lako prodiru u organizam i preko kože. Cirkulifiući u krvotoku i međućelijskoj tečnosti u tkivima, hidratizovani joni srebra bez ikakvih prepreka dolaze do patogenih mikroba, virusa i gljivica, a zatim sjedinjujući se sa enzimom disanja blokiraju disajnu funkciju i uništavaju ih. Pri tome, patogeni mikroorganizmi ne mogu da postignu rezistentnost na ubitačno dejstvo jona srebra, onako kako to rade u odnosu na antibiotike. Korisnu floru želuca joni srebra ne dotiču i čak pomažu u borbi protiv disbakterioze, stimulišući rast savrsenijih bakterija koje su korisne za čovjeka."