U laboratorijskim ispitivanjima, inkubaciji različitih tkiva u fiziološkom rastvoru koji sadrži 0,001 mg/1 katjona srebra, pokazalo se sljedeće: potrošnja kiseonika moždanog tkiva povećala se za 24%, tkiva srčanog mišića za 20%, tkiva jetre za 36%, bubrega za 25%.
U Virusološkoj laboratorji i Kievskog državnog univerziteta sprovedeno je istraživanje fiziološkog dejstva srebra. Rezultati su pokazali da doze srebra od 0,005mg/l, 0,020mg/l i 0,125mg/l u vodi za piće utječu blagotvorno na eksperimentalne životinje. Krtice koje su pile vodu obogacenu jonima srebra dobijale su na težini i brže se razvijale, nego životinje kontrolne grupe. Pomoću spektralne analize u jetri eksperimentalnih životinja ustanovljen je sadržaj od 0,02 mg na 100 gr suve mase, što odgovara normalnom sadržaju srebra u tkivu jetre. Dakle, potvrđeno je da su navedene doze u vodi za piće fiziološke i nemaju nikakve negativne posljedice na organizam pri dugotrajnoj upotrebi.
Veliki doprinos izučavanju antibakterijskih svojstava srebrne vode, njenoj primjeni u prečišćavanju u vode za piće i ćuvanju hrane dao je akademik L. A. Kuljski. Njegovi eksperimenti, a kasnije i radovi drugih istraživača, dokazali su da joni metala i njihova nestabilna jedinjenja koja su sposobna da se u vodi raspadaju na jone, izazivaju uništavanje mikroorganizama. U svim slučajevima baktericidno dejstvo jona srebra bilo je u direktnoj zavisnosti od visine koncentracije jona srebra. U poređenju baktericidnog dejstva jonizovanog srebra sa drugim standardnim preparatima došlo se do zaključka da je njegova efikasnost 1.750 puta jača od karbolne ktseline i 3,5 puta jača od hlora.
Pri tome spektar mikroorganizama na koje srebro pogubno djeluje je neuporedivo širi od mnogih antibiotika I sulfanilamida. Baktericidni efekat se postiže minimalnim dozama jonizovanog srebra.
Srebro ima mnogo moćnije antimikrobno dejstvo od penicilina, biomicina i drugih antibiotika, i da uništava bakterije koje su otporne na antibiotike. Na klinikama su ispitivane bakterije koje su bile od posebnog interesa za ljekare zlatnu stafilokoku, proteus vulgaris, gnojnu i stomacnu streptokoku. U kliničkim ispitivanjima joni srebra su različito utjecali na različite vrste bakterija od baktericidnog dejstva (sposobnosti da ubijaju mikrobe) do bakteriostatičnog dejstva (sposobnost sprečavanja razmnožavanja bakterija). U odnosu na zlatnu stafilokoku i većinu koka dejstvo srebra značajno prevazilazi učinak antibiotika.
Postoje podaci da je osjetljivost raznih patogenih i nepatogenih organizama na srebro nejednaka. Patogena mikroflora je mnogo osjetljivija na jone srebra, nego nepatogena. Oslanjajući se na ovu Činjenicu J. P. Mironenko je još 1971. godine razradio sistem liječenja disbakterioza (nedostatka korisne mikroflore iz različitih razloga) rastvorom jonizovanog srebra koncentracije 0,5 mg/1 i postizao je ujednačene terapeutske efekte kod gotovo svih pacijenata.